Ja te volim, ja te volim, ja te volim Srbijo!
Ili, zašto je sinoć u Areni bilo 5 puta više makedonaca nego Srba?
Vaša reakcija na ovu vest?
Da, ja sam sa svojim sinom bio jedan od onih 2.000 Srba koji su sinoć zalutali u moru makedonaca u beogradskoj Areni. Da, apsurdno je ali istinito, u beogradskoj (još jednom ne skopskoj nego beogradskoj Areni) bilo je 8.000 makedonaca i 2.000 srba, na utakmici Srbija – Makedonija!
"A gde su naši navijači?" – pita me moj sin uredno obučen u dres srpske reprezentacije, sa šalom Srbija oko vrata... I tu kreće moja agonija. Šta reći klincu od 8 godina? Skupe karte, mala plata, sneg...
Da, skupe su karte – ali podjednako su skupe karte i za makedonce i srbe…
Da, mala je plata u Srbiji – ali prosečna plata u Makedoniji je 10% niža nego u Srbiji…
Da, bila je snežna mećava – ali mnogo je lakše doći do Arene iz bloka 45 ili sa Konajrnika, nego iz Bitolja, Djevdjelije ili Kumanova…
Ništa nije pilo vodu, bilo je jednostavno apsurdno.
Možda je trebalo da mu odgovorim, da su naši navijači strateški rasporedjeni po vojvodjanskim gudurama, ne bi li sekirama i bejzbol palicama navijali za Ilića, Stanića, Vujina I drugare?
Nekako smo prošli kroz traumu zašto nas ima toliko malo, kad se odjednom ispred nas pojavila grupa od 400 ‘navijača’ u uglavnom crnim majicama, zauzela strateške pozicije i počela da peva. Da, dobro ste čuli: nije bilo srpskih zastava, nije bilo srpskih dresova, nije bilo ničega sto asocira na Srbiju. Prosto i jednostavno - CRNE MAJICE?
I počinje repertoar (potrudiću se da citiram pesme, a izvinjavam se autorima istih ako nisam pogodio baš svaku rimu... nadam se da mi neće zameriti):
‘Pali mi se džamija... tamo kleči balija... neka gori džamija... nekao gori balija...’
‘Idi idi ko te jebe može Srpska i bez tebe... Federacijo, Federacijo’
Medjutim vrhunac svega je bio u trenutku kada je intonirana naša himna. Kreće ‘Bože pravde’, na severnoj tribini, na kojoj je 95% makedonskih navijača, preko cele tribine se razvije ogromna srpska zastava. Zatim, kreće makedonska himna, tu i tamo poneki zvižduk. Završava se himna, I onih 400 ‘srpskih – naših navijača’u CRNIM MAJICAMA počne da skandira:
‘Južna Srbija – nikad Makedonija’
Pogledam u sina, koji sav u čudu gleda "naše navijače", uzmema ga za ruku i odemo u prazan deo dvorane, gde bi trebalo da su "naši navijači" sa Mirijeva, Dorćola, Zemuna…
Naravno da ćemo ići i u petak da navijamo za Srbiju, bez obzira protiv koga igra. I naravno da ćemo obojica da obučemo srpski dres, šal… I naravno da nosimo našu zastavu. i naravo da nijedna CRNA MAJICA neće da na nas dovoljno osramoti pred suparničkim navijačima, jer smo mi naši navijača bez navodnika, i volimo NAŠU ZEMLJU, i ne mrzimo nijednu drugu zemlju! I naravno da će me biti sramota kad neko pored mene hoće da pali, bije, zakolje, ubije! I naravno da ćemo zviždati protivničkim igračima kad su u napadu, jer to je sport!
JA TE VOLIM, JA TE VOLIM, JA TE VOLIM SRBIJOOOOO!
Izvor (trojka)http://goo.gl/dIyEM
0 коментара:
Постави коментар