Piše Dejan Lučić
Nastavljamo razgovor sa mr psihologije Aleksandrom Mitrovićem Metanojom o medikamentima i medotama lečenja kancera kod nas i u svetu, njihovoj zloupotrebi, farmaceutskoj mafiji, aferama i skandalima koji su potresali Srbiju...
* Da li je hemoterapija delotvorna u lečenju kancera?
- Hemoterapija je veliki zločin, genocid nad milionima ljudi obolelim od kancera. Laboratorijska istraživanja su pokazala da hemoterapija ne može da izleči kancer. Reč je o prevari koja donosi ogroman profit farmaceutskoj mafiji. Da je reč o opasnim otrovima koji se zloupotrebljavaju u hemoterapiji govore i sledeće činjenice:
Prvo, u hemoterapiji se koriste citotoksini od kojih su mnogi zapravo bojni otrovi koji se koriste i u vojne svrhe za uništavanje žive sile. Jedan od tih toksina koji se koristi u hemoterapiji, citotoksin bis2-hloroetil –sulfid, tzv. senf-gas (tako nazvan zbog svog mirisa) koristio je i NATO prilikom agresije na Libiju i to u gradu Bani Valid u opštini Misurata.
Znate li šta je bio prvi citostatik (1940. godine) klinički primenjen u hemoterapiji? To je bio iperit, poznati bojni otrov iz Prvog svetskog rata koji je ubio stotine hiljada vojnika. Iperit pripada skupini alkilata koji uništavaju genetski kod: menjaju DNK, tako da se genetski kod više ne može pročitati. Alkilati, kao i sve druge hemikalije koje se upotrebljavaju u hemoterapiji uništavaju DNK, ćeliju, koštanu srž, organe i tkiva. Zbog toga je vrlo teško lečiti i izlečiti pacijenta kojem je pomoću hemoterapije uništen organizam i sam genetski kod kao osnova života i zdravlja ćelije. Tu više nema pomoći.
Kako može biti lekovito ubacivati u krvotok bojne otrove? Sami možete zaključiti o kakvom ludilu se ovde radi. Samo totalni idioti mogu da veruju u šarene laže farmaceutske mafije. Treba da shvatite da je kancer deo industrije vredne milijarde dolara i to industrije smrti iza koje stoji farmaceutska mafija pod kontrolom bankarske pseudoelite.
Drugo, medicinske sestre prilikom davanja hemikalija moraju da nose zaštitne rukavice i naočare, jer dodir ovih hemikalija sa kožom izaziva opasne opekotine. A ako dođe do prosipanja ovih hemikalija proglašava se biološka opasnost i tehničari zaštite na radu moraju sa zaštitnim odelima da očiste prosute hemikalije.
Treće, sadašnji počasni predsednik „Memorijalnog centra za kancer Sloun-Ketering“ je Pol A. Marks, koji je istovremeno i direktor farmaceutske kompanije „Fajzer“ koja je glavni proizvođač hemikalija koje se koriste u hemoterapiji kancera. Možete samo biti zapanjeni nad tim sukobom interesa. „Memorijalni centar Sloun-Ketering“ čak dodeljuje i nagradu za istraživanje kancera koja se zove Pol Marks nagrada. Time su okviri istraživanja određeni.
Svako istraživanje kancera mora veličati nedelotvornu i toksičnu tradicionalnu terapiju kancera i onemogućavati kliničku upotrebu bilo kakve efikasne i prirodne metode lečenja kancera, jer to ne bi bilo u interesu farmaceutskog giganta „Fajzer“. Džejms Robinson je član Upravnog odbora „Memorijalnog centra za kancer Sloun-Ketering“, a ujedno je bio i direktor američke firme „Bristol Majers-Skvib“, koja je jedan od glavnih proizvođača citostatika. Srbija preko „Farmasvisa“, distributera lekova, nabavlja citostatike upravo od ove američke firme. Kontrolu nad čitavim ovim medicinskim sistemom u Sjedinjenim Američkim Državama, od medicinskih škola i bolnica do istraživačkih centara, drži Rokfelerova fondacija, o čemu je detaljno pisao Ričard Braun u knjizi „Rockefeller Medicine Man”.
Dr Alen Levin u knjizi „Lečenje kancera“ piše: „Većina pacijenata obolelih od raka umire od hemoterapije. Hemoterapija ne odstranjuje rak dojke, debelog creva, ili rak pluća. Ova činjenica je dokumentovana pre više od deset godina, ali lekari i dalje uporno koriste hemoterapiju za ove tumore”.
U Centru za istraživanje kancera „Fred Hačinson” u Sijetlu, u SAD-u, otkriveno je da hemoterapija ne samo da ne leči kancer, već da zapravo pospešuje razvoj kancera u živom organizmu. Izdvojene maligne ćelije samo se u laboratorijskim uslovima smanjuju prilikom tretmana hemikalijama koje se upotrebljavaju u hemoterapiji, ali se ni u laboratorijskim uslovima ne mogu u potpunosti uništiti pomoću ovih toksičnih hemikalija. U živom telu, u živom čoveku hemoterapija uništava zdrave ćelije koje tada luče protein WNT16B koji omogućava da ćelije kancera i dalje rastu i postanu otporne na hemoterapijske tretmane. Otuda se dešava da je najveća stopa širenja kancera između dva hemoterapijska tretmana. Jedan od autora studije dr Piter Nelson kaže: „Naši nalazi pokazuju da oštećenje zdravih ćelija može da ima direktan uticaj na rast tumora. Povećano lučenje WNT16B utiče na ćelije raka, podstičući njihov rast i razmnožavanje, a što je najstrašnije, one vrlo brzu stiču otpornost na terapiju”.
Naravno, predsednik Društva za borbu protiv kancera u Srbiji Slobodan Čikarić izjavio je da prvi put čuje za ovo. Šta reći, bilo bi smešno da nije tragično.
Svakog dana se u telu zdravih ljudi stvara na hiljade ćelija kancera i samo organizam sa zdravim ćelijama i zdravim imunitetom može da se izbori sa ovim ćelijama kancera. Organizam čije su ćelije i imunitet teško oštećeni toksinima koji se koriste u hemoterapiji neće moći da se izbori sa ćelijama kancera i to je razlog zbog koga hemoterapija zapravo pospešuje razvoj ćelija kancera u živom organizmu, dok u laboratorijskim uslovima utiče na smanjenje tumora, ali nikada na njegov potpuni nestanak. Zato je prof. dr Hardin Džons iz Nacionalnog instituta za kancer u Merilendu, SAD, zaključio: „Moje studije su pokazale da netretirani kancer kod obolelih ostavlja obolelima do četiri puta veće šanse za duži život, nego tretirani. Ako neko ima kancer i reši da ne preduzme ništa, živeće bolje i kvalitetnije nego ukoliko se podvrgne radijaciji, hemoterapiji ili hirurgiji.”
* Kakva je situacija u Srbiji kad je reč o lečenju kancera? Ima li i kod nas prevara i korupcije?
- Još pitate! Mi živimo u zemlji prevare i korupcije! Kupili su nas za male pare. Navešću jedan tragičan primer dvadesetogodišnjeg Miloša Đerića iz Sombora, studenta psihologije, koji je septembra 2006. godine oboleo od kancera potkolenice i koji je dijagnostikovan na ortopedskom odeljenju somborske bolnice. On je bio upućen na dalje lečenje u Institut za onkologiju i radiologiju u Beogradu.
Dr Aleksandar Đorđević je Milošu i njegovoj majci Zlati objasnio tok lečenja: nakon nekoliko ciklusa hemoterapija na Institutu za onkologiju sledi operacija i ugradnja implantata na Institutu za ortopedsko-hirurške bolesti Banjica. Milošu je propisano 12-13 hemoterapija, što je znatno više nego po protokolu Euramos 1 koji se koristi prilikom primene hemoterapije. Usto, u aprilu 2007. godine Milošu su otkrivene dve metastaze na plućima i recidivi na drugim kostima, čak i na kostima stopala. Nakon šeste hemoterapije Milošu je naglo skočio krvni pritisak zbog sagorevanja krvnih sudova usled adriamicina, otrova koji se upotrebljava u hemoterapiji. Miloš je molio majku da ga odvede sa Instituta za onkologiju. Posle osme hemoterapije Milošu je koštana srž prestala da stvara ćelije, a nakon desete pojavila mu se sepsa.
Kada je majka pitala dr Zorana Bekića, tadašnjeg načelnika Odeljenja pedijatrijske onkologije, dokle će njenog sina da truju hemijskim otrovima, on joj je odgovorio da nema vremena da se bakće sa roditeljima i laicima, a jedna njegova koleginica joj je priznala da će Miloš biti na hemoterapiji dokle god bude mogao da izdrži, tj. dok ne umre. Tada je majka odlučila da Miloša prebaci u somborsku bolnicu. Zapanjila se kada je saznala da su je u Institutu za onkologiju - sve vreme lagali. Odnela je snimke sa Instituta za onkologiju u KBC Bežanijska kosa. Tamo su utvrdili da se na dva snimka ne vide nikakvi tragovi metastaza, a da treći snimak i ne pripada Milošu, već nekoj starijoj osobi koja je obolela od kancera pluća!
Kada je majka prekinula tretman hemoterapijom, Miloš je počeo da se oporavlja. Njegov vršnjak, Atila Urin iz Sivca kod Kule nije bio te sreće. Umro je u Institutu za onkologiju 27. oktobra 2008. godine, usled metastaza izazvanih hemoterapijom. Majka Miloševa je ubeđena da je Atila bio žrtva hemoterapijskog trovanja.
Ova istinita priča je početak afere „Citostatik“ u Srbiji. U junu 2010. godine pokrenuta je akcija Odeljenja za organizovani kriminal MUP-a Srbije pod nazivom Kraba. Protiv farmaceutskih kompanija Roš (Roche), Farmasvis (Pharmaswiss), Astra Zeneka (Astra Zeneca), Merk (Merck), Aktavis (Actavis), i Sanofi Aventis (Sanofi Aventis) podnete su krivične prijave za podmićivanje lekara u Institutu za onkologiju i radiologiju u Beogradu. I proizvođač lekova Slaviamed, kao i distributer Velefarm, bili su umešani u aferu podmićivanja, jer su davali mito načelnici apoteke Instituta za onkologiju, Ivani Popović. Lekarsko osoblje Instituta za onkologiju, prof. dr Nenad Borojević, direktor Instituta za onkologiju i vanredni profesor na Medicinskom fakultetu u Beogradu, dr Zoran Tomašević, pomoćnik direktora za zdravstvenu delatnost Instituta za onkologiju i radiologiju, dr Zoran Bekić, načelnik Odeljenja pedijatrijske onkologije i Ivana Popović, načelnica apoteke Instituta za onkologiju uhapšeni su zbog toga što su od farmaceutskih firmi primali mito da bi pacijentima davali dvostruke, pa i trostruke doze citostatika sa ciljem da farmaceutska mafija ima veći profit od prodaje citostatika.
Istog dana su uhapšeni i Vojislav Petrović, direktor farmaceutske firme Roš za Srbiju, Andrej Soretić, direktor onkološkog odeljenja u Farmasvisu, Predrag Marinković, šef poslovne jedinice firme Astra Zeneka i Ana Matović, produkt-menadžer u istoj firmi. Krivičnom prijavom su obuhvaćeni Kauc Rene Andreas, generalni direktor farmaceutske firme Merk i naučni savetnik za onkologiju, načelnik Odseka za programsku hemoterapiju dr Ivan Popov, koji je u to vreme prebegao u Grčku i Makedoniju, a potom sklopio dogovor sa Tužilaštvom za organizovani kriminal da bude svedok-saradnik, a sa ciljem da izbegne krivičnu tužbu. On je objasnio metode pomoću kojih su dobijali novac od farmaceutskih firmi Merk i Roš. Dr Ivan Popov je bio povezan i sa privatnom bolnicom Nova vita u koju su upućivani pacijenti sa Instituta za onkologiju i radiologiju na dalji tretman do smrti pacijenta (a na ovoj privatnoj klinici pacijentima je naplaćivano lečenje citostaticima).
Prvooptuženi dr Nenad Borojević, bivši direktor Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, pronađen je 11. januara 2012. godine mrtav, obešen o drvo u Košutnjaku preko puta zgrade RTS-a. Zanimljivo je da je pronađen sa polomljenim vratom u poluklečećem položaju i sa nogama na zemlji, što upućuje na ubistvo, a ne na samoubistvo. I njegova supruga, prijatelji i advokati tvrde da dr Nenad Borojević nikako nije želeo da izvrši samoubistvo, već naprotiv, hteo je da razotkrije pozadinu čitave afere „Citostatik“.
I laiku je jasno da su u aferu „Citostatik“ uključeni i ljudi na mnogo značajnijim položajima ne samo u državi, već i u farmaceutskoj industriji. Reč je o farmaceutskoj i političkoj mafiji koja svima nama radi o glavi. Jer, pazite, odobrenje o količini citostatika koju je dobio Institut za onkologiju i radiologiju u Beogradu, kao i svaka druga bolnica, daje Komisija za citotoksične lekove koju formira Ministarstvo zdravlja Vlade Republike Srbije, a koju čine 15 vodećih onkologa koje Ministarstvo zdravlja odabere, a članovi te komisije bili su i uhapšeni dr Tomašević i dr Bekić. To znači da su i mnogi ljudi iz Komisije bili podmićeni i umešani u ovo krivično delo, a da nisu krivično procesuirani.
U to vreme ministar zdravlja je bio dr Tomica Milosavljević iz Ujedinjenih regiona Srbije (URS) Mlađana Dinkića. Zbog akcije Kraba došlo je do promena u Ministarstvu zdravlja. Umesto dr Tomice Milosavljevića na čelo ministarstva je došao dr Zoran Stanković iz iste stranke, Ujedinjenih regiona Srbije. Dr Tomica Milosavljević je, kao ministar zdravlja, išao na kongrese o trošku farmaceutskih kompanija i na sve načine je pokušavao da zataška aferu Kraba: npr. bio je zabrinut zbog objavljivanja policijskih transkripta. Zapitajmo se zbog čega? Koga je štitio?
Usto, dr Tomica Milosavljević je bio umešan zajedno sa dr Predragom Konom, šefom radne grupe za svinjski grip, u zloupotrebe prilikom nabavke Novartisovih vakcina protiv svinjskog gripa. Sećate se njihovih javnih nastupa u kojima su govorili da je epidemološka situacija u zemlji katastrofalna i da ćemo svi pomreti ako ne primimo vakcine protiv svinjskog gripa? Razmislite dobro, da li su oni bili zabrinuti za zdravlje građana, ili su iza toga stajali njihovi lični i sebični interesi? Zbog toga je Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal pokrenulo istragu u kojoj su saslušani i dr Tomica Milosavljević i dr Predrag Kon.
Da je to tako govore i saznanja do kojih je došla Služba za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK). U akciji Kraba otkriveno je da su na platnim spiskovima farmaceutskih kompanija bili i lekari iz drugih medicinskih ustanova, instituta i bolnica, a sa ciljem da se poveća potrošnja lekova tih farmaceutskih kompanija. Mito je isplaćivan u novcu, kupovinom raznih poklona, i preko fiktivnih autorskih radova. Farmaceutske kompanije su na osnovu podmićivanja lekara samo u Institutu za onkologiju zaradile oko milijardu dinara, dok su lekari bili podmićeni sa oko 50 miliona dinara i 150.000 evra, što daje sumu od pola miliona evra.
Optuženi lekari, dr Borojević, dr Tomašević, dr Bekić i dr Popov su, da bi povećali potrošnju citostatika, prepisivali pacijentima, među kojima su bila i deca, dvostruko i čak trostruko veću količinu citostatika nego što je to bilo stvarno potrebno, te su proširivali listu pacijenata koji su trebalo da prime citostatike, iako u stvarnosti nije bilo potrebe za tim.
Mnogi od pacijenata su preminuli zbog prevelike doze citostatika, kao siromašni mladić Atila Urin iz Sivca kod Kule. Usto, optuženi lekari su lekove avastin i erbituks firme Roš, koji su namenjeni isključivo za lečenje kancera debelog creva, davali pacijentima sa kancerom pluća samo da bi povećali potrošnju tih citostatika.
U nastavku akcije Kraba uhapšeni su iz istih razloga i sledeći lekari: prof. dr Stojan Radić, načelnik Klinike za onkologiju u Nišu i redovni profesor na Medicinskom fakultetu u Nišu, dr Milan Marković, načelnik Odeljenja za hemoterapiju KBC u Nišu, dr Borislava Nikolin, onkolog iz Instituta za onkologiju u Sremskoj Kamenici i asistent na katedri za gerijatriju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, dr Aleksandar Dagović iz Kliničkog centra u Kragujevcu, dr Zoran Andrić, onkolog iz KBC Bežanijska kosa, zatim Vladan Jovanović i Jasmina Gutović iz farmaceutske firme Merk Srbija.
Uhapšeni prof. dr Stojan Radić čak je bio član komisije koja je trebalo da sprovede kontrolu rada optuženih lekara iz Instituta za onkologiju, što nam jasno govori da je većina lekara podmićena od strane farmaceutskih kompanija i da njih ne može da kontroliše niko ko je stručan, a da nije podmićen. Kriminalac kontroliše kriminalce koji su optuženi za organizovani kriminal. To je moguće samo u kriminalizovanom društvu. Ogromne sume novca koje su lekari dobijali od farmaceutskih firmi obično su „prane“ kroz lažna predavanja.
Jedan od uhapšenih je bio i vlasnik firme DMD holding i banjalučke firme Mediafarm Dejan Dragojlović. On je, u saizvršilaštvu sa dr Nenadom Borojevićem, Institutu za onkologiju i radiologiju u Beogradu ispostavio falsifikovani predračun za kupovinu aparata za bronhoterapiju. Stvarna vrednost aparata je bila 1.162.000 dinara, a na osnovu predračuna je uplaćeno 14 miliona dinara za aparat vredan nešto više od milion dinara.
O katastrofalnom stanju i posvemašnoj korupciji u srpskom zdravstvu dovoljno govori i podatak da je dr Bojana Bokorov, jedna od poštenih lekara, koja je radila na Institutu za onkologiju Vojvodine, dobila otkaz na mesto docenta na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu zbog toga što je ukazivala na sistemsku korupciju u zdravstvu. Na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu su zaposleni mnogi lekari iz Instituta za onkologiju Vojvodine koje je dr Bojana Bokorov optužila za primanje mita. Ona je upozoravala na činjenicu da lekari na Klinici za radiološku terapiju trguju sa listama za čekanje na radioterapiju, pri čemu su strani pacijenti dobijali prednost u odnosu na domaće. Iako je od Agencije za borbu protiv korupcije dobila status po kome nije mogla zakonski da dobije otkaz, ona ga je ipak dobila. Na taj način državne institucije učestvuju u korupciji, jer ne štite one koji ukazuju na nju i koji bivaju progonjeni od većine, jer je većina zapravo podmićena. Dr Bojana Bokorov je o svemu ovome informisala Odbor za zdravlje i porodicu Skupštine Srbije. Ona je izjavila da joj je čak i dr Zoran Stanković iz Ujedinjenih regiona Srbije (URS) Mlađana Dinkića, tadašnji ministar zdravlja, pretio u avgustu 2011. godine na sastanku koji je imala sa njim. Dr Zoran Stanković je tražio od nje da prestane da uznemirava javnost o problemu korupcije u zdravstvu, inače će protiv nje biti podneta krivična prijava.
Treba imati u vidu da farmaceutske kuće poseduju baze podataka kooperativnih lekara u kojima beleže koliko njihovih lekova ovi lekari propisuju. Oni lekari koji su propisali najviše lekova, pozivaju se na koktele, dobijaju novčane i druge nagrade, idu na kongrese itd. Reč je o neskrivenoj korupciji i mitu.
Na primer, farmaceutska kompanija Fajzer, koja je glavni proizvođač otrovnih hemikalija koje se upotrebljavaju u hemoterapiji, samo je na lekare iz Srbije za protekle tri godine potrošila 200 miliona dinara za plaćanje kongresa i simpozijuma, te promociju njihovih lekova. Utvrđeno je da i dr Tomica Milosavljević, bivši ministar zdravlja, član Ujedinjenih regiona Srbije (URS) Mlađana Dinkića, a danas direktor Instituta za gastroenterologiju, ide na kongrese o trošku farmaceutskih firmi.
Svi od značaja su podmićeni. Lekari su u službi farmaceutske mafije, a ne svojih pacijenata ili Ministarstva zdravlja. To je, zapravo, krivično delo korupcije i sukoba interesa u zdravstvu. U Srbiji se godišnje potroši na javne nabavke 4 milijarde evra, a izgubi zbog raznih zloupotreba, korupcije i nepoštovanja zakona jedna milijarda evra. Ministarstvo zdravlja Srbije godišnje uveze 100.000 kutija citostatika, a jedna kutija košta oko 50 evra. To znači da samo na citostatike Vlada Srbije godišnje utroši pet miliona evra!
Umesto što se dopušta da politička mafija pljačka državu i poreske obveznike, potrebno je otvoriti Institut za proučavanje medicinskih svojstava konoplje, kao što je to urađeno u Holandiji, te Klinike za lečenje kancera i drugih bolesti pomoću ulja od konoplje, leatrila ili vitamina B17, natrijuma askorbata i drugih prirodnih lekova koji su delotvorni, a u potpunosti neškodljivi po zdravlje. Na taj način bi i država imala profit, ali problem je u tome što profit ne bi imali podmićeni lekari, a ni farmaceutske kompanije pod kontrolom bankarske pseudoelite.
Vi mislite da vas lekari leče. Ne budite naivni, oni samo zarađuju pare na vašoj nesreći. No, to ne znači da nema poštenih lekara, ali oni koji su pošteni obično su i siromašni.
* Da li ćete u narednim brojevima Trećeg oka u seriji tekstova detaljnije objasniti koji su to prirodni načini lečenja kancera?
- Da. U narednim brojevima detaljnije ću pisati o tome na koji način kancer može da se leči i izleči pomoću leatrila ili vitamina B17 i natrijum askorbata, te kako u lečenju kancera može biti od pomoći i upotreba magnezijum hlorida. Uzimanje koštica od kajsija i drugih prirodnih izvora leatrila ili vitamina B17 nije dovoljna da bi se kancer izlečio, već može poslužiti samo kao preventiva. Za izlečenje od kancera svaki pacijent se mora pridržavati terapijskih protokola koji su određeni prema laboratorijskim istraživanjima i na klinikama za lečenje kancera leatrilom ili vitaminom B17. O tome će biti reči, u seriji samostalnih tekstova, u narednim brojevima Trećeg oka.
www.treceoko.novosti.rs
0 коментара:
Постави коментар